Akrobatski rock’n’roll sport je koji zaslužuje puno više medijskog prostora, nego što već godinama (ne) dobiva. Osim što je izuzetno zanimljiv i atraktivan, ako ne i više, zahtjevan je kao i ostali sportovi. Rekla bih da je ovaj sport ‘ljubav na prvi pogled’. Na prošlogodišnjem prvenstvu Europe, u Finskoj, Ana Silaj i Alen Mikić ostvarili su četvrti uzastopni naslov. Članovi petrinjskog kluba Megarock dva naslova osvojili su kao mlađi, te dva kao stariji juniori.
U današnje vrijeme, kada se mladi bave različitim stvarima koje su im dostupne, a pri tom svoje vrijeme provode svakako, samo ne kvalitetno, zvučalo to patetično ili ne, uspjeh ovo dvoje mladih tim je veći… Kako oni komentiraju dosadašnje uspjeha, kako provode slobodno vrijeme i trebaju li se puno odricati, zašto se klinci odluče za akrobatski rock’n’roll, te kako roditelji na to gledaju, pročitajte u daljnjem tekstu…
Sven s partnericom na natjecanju
-Svaki nam je uspjeh jako drag, ali pobjeda na europskom prvenstvu je stvarno nešto predobro! Osjećaj je neopisiv, svi ti čestitaju, a ti taj trenutak uopće još nisi svjestan što si postigao. Najbolji osjećaj ikad! – opisala je Ana osjećaje poslije četvrtog europskog trijumfa.
Ana i Alen su u 2011. godini uspjeli ostvariti najbolje rezultate jednog plesnog para u povijesti akrobatskog rock’n’roll-a. Objedinjeni su svi naslovi dostupni u ovoj kategoriji: pobjednici svih domaćih natjecanja na kojima su nastupili, državni prvaci, pobjednici 4 od 5 natjecanja Svjetskog kupa, ukupni pobjednici Svjetskog kupa za 2011. godinu, Europski i Svjetski prvaci.
-Nikada ne očekujemo pobjedu. Plešemo za sebe, a onda je naš rezultat na sudcima. – kaže Ana.
Ovakvi su rezultati još i veći uspjeh ukoliko znamo da im je ovo prva godina nastupa u kategoriji Starijih juniora, a u akrobatskom rock’n’roll-u je upravo prelazak mlađih u starije juniore jedan od najtežih kategorijskih prelazaka zbog uvođenja akrobatike i veće opasnosti od ozljeda.
-U našoj kategoriji ozbiljne ozljede još nisu tako česte, dok u seniorskoj kategoriji postoji više ozljeda, jer tamo su ipak akrobacije teže i zahtjevnije. – rekla je Ana.
-Ipak, pošto smo navikli, kad se ozljeda dogodi, s njom se znamo nositi. – dodao je Alen.
Mora li se od malih nogu trenirati kako bi se ostvarila zapažena karijera?
-Krenula sam plesati prije 8 godina, u početku s običnim tečajem akrobatskog rock ‘n’ roll-a, a kasnije me to sve više zanimalo i odlučila sam se ozbiljnije baviti time te krenula plesati sa svojim prvim partnerom Hrvojem. Dakako moraš osjećati veliku ljubav prema onome što radiš da bi uspio u tome, ali nije sve niti u tome, treba puno trenirati da bi ostvarili ono što želimo.
Alen se u akrobatski rock’n’roll zaljubio na prvi pogled. Privukli su ga atraktivni akrobatski dijelovi…
-Otišao sam na jedan trening akrobatskog rock’n’rolla i vidio sam kako izgleda trening i kada sam vidio starije seniore kako rade akrobatske dijelove odmah sam znao da i ja to želim raditi kada odrastem. Ipak, za velike rezultate se treba vježbati od malih nogu kako bi se razvila koordinacija i osjećaj za ritam.
Iako im nije teško dok rade ono u čemu uživaju, oboje se slažu da je za uspjeh i kontinuiran ostanak na vrhu potrebno puno odricanja, uz treninge četiri do pet puta tjedno i uz školu, slobodno vrijeme nastoje što kvalitetnije iskoristiti.
-Slobodno vrijeme provodimo na putovanjima, s prijateljima, ali i treniramo druge sportove, kako bi se što bolje pripremili za seniorsku kategoriju.
Ana i Alen na natjecanju (iz arhive Megarocka)
Isplati li se baviti ovim sportom u Hrvatskoj?
-Gledajući s financijske strane, akrobatski rock’n’ roll i nije baš isplativ sport. – kaže Alen.
-U drugim državama je malo drugačije, tamo je ovaj sport puno popularniji i pridaje mu se više pažnje. – dodaje Ana.
Kada je riječ o najvećem uspjehu, Ana ne može izdvojiti nijednu pobjedu ili naslov…
-Svojim najvećim uspjehom smatram četverostruku pobjedu na europskom prvenstvu i dvostruku na svjetskom prvenstvu, ali isto tako su mi jako drage i pobjede na svjetskim kupovima kojih imamo mnogo.
Alen je kod odabira nešto konkretniji…
-Najveći uspjeh smo ostvarili u Bugarskoj prošle godine, kada smo potvrdili status svjetskih prvaka.
Prošlogodišnje međunarodno natjecanje u Podsusedu, na kojem sam prisustvovala, a na kojem su očekivano, nadmoćno odnijeli pobjedu, bio im je malo teži trening pred publikom, koji im inače služe kao pripreme za Svjetski kup. Motiv za daljnje uspjehe pronalaze u svakom novom treningu, natjecanjima, svakom trenutku.
-Svaki trening, natjecanje, putovanje i neke dodjele., sve je tako posebno i jednostavno sve nas to pomalo motivira. – rekla je Ana.
Ali ipak, kao najveći motiv navode ljubav prema sportu kojim se bave, prema akrobatskom rock’n’rollu. – zaključio je Alen.
Ana i Alen osvojili su naslov ukupnih pobjednika Svjetskog kupa juniora za 2012. godinu! Pobjedama koje kontinuirano skupljaju oduševili su cjelokupni svijet akrobatskog rock’n’rolla. Brojke koje kažu da su u prošle dvije godine osvojili 37 zlatnih medalja u 38 nastupa jednostavno fasciniraju. Naše je da im poželimo puno sreća i uspjeha, volje i talenta im ne fali…
”Kad narastem želim izvoditi razne akrobacije!”
Osim s genijalnim dvojcem, pričala sam i sa Svenom i njegovom majkom Natašom. Sven se akrobatskim rock’n’rollom bavi već nekoliko godina, član je slavonskobrodskog kluba Top Dance, a osvajač je medalja, na što je Nataša posebno ponosna.
Akrobatski rock’n’roll nije bio prvi Svenov izbor.
Pokušao je prije toga ta kwo ndo, ali se nije našao, poslije gimnastiku, ali ih je bilo previše, onda je skužio, još u vrtićkoj grupi, da velik broj klinaca ide na akrobatski, jer tata jednog dobrog prijatelja trener i to je prevagnulo. Osim toga ima ” žicu ” i odličan je, zasad. – rekla je Nataša.
Sven s osvojenom medaljom
Odmah je prokomentirala i da joj je drag njegov izbor, iz zdravstvenih razloga, ali i zbog odgovornosti koju stječe od malih nogu.
Nemam ništa protiv toga, Sven ima spuštena stopala, tako da je to jako dobro i iz zdravstvenih razloga a pored toga odličan je sport za koordinaciju, motoriku i štošta drugo, jača mišiće kralježnice, noge…i na kraju – ima neku obavezu, pored škole! – dodala je.
Sven na cijelu situaciju još uvijek gleda iz dječje perspektive, ali već sada zna da će se ovim baviti i u budućnosti…
Zato što mi se svidjelo kada sam išao gledati, zato što su mi svi prijatelji tamo, zato što volim ples i želim kad narastem izvoditi razne akrobacije. – rekao je dječje i iskreno! 🙂
Sven s prijateljima
Iz izjava natjecatelja može se zaključiti da i ovaj sport unosi neizmjernu radost u njihov život, ispunjava ih na pravi način, a što je najvažnije, njihove vrijeme kvalitetno je iskorišteno, što je, uz sve mogućnosti koje danas imamo (tehnologija), a koje nas odvlače od dvorane – svakako pohvalno!
0.000000
0.000000
Press Code 