”…u spomenar sam napisao da želim biti sportski novinar…”

Karlo Ledinski danas je novinar Večernjeg lista. Ovaj mladi novinar novinarski posao obavlja već 9 godina, od svoje 18 godine. Ispočetka je radio u mjesečniku ”Prigorski kaj”, trenutno prati hokejaški klub Medveščak i živi san koji je, još kao osmogodišnjak zapisao u spomenar…

Karlo na Medveščakovom treningu

Pročitajte što Karlo misli o situaciji Balić, o Gopcu, hokeju, ženama u sportu, privatizaciji klubova i ostalim sportskim temama! 🙂

1. Kako su izgledali tvoji počeci?

U 2. razredu osnovne škole u spomenar sam napisao da želim biti sportski novinar… To se ostvarilo 10 godina kasnije, kada sam sa 18 godina počeo raditi u zaprešičkom mjesečniku “Prigorski kaj”. Tamo sam radio kroz cijeli studij, najviše sportske teme, ali i sve ostale…

2. Zapravo, počeo si kao vrlo mlad…

Odmah nakon završetka studija, sa 23 godine, nazvao sam sportsku rubriku Večernjeg lista i molio ih da dođem na probni rok… Prvi ugovor dobio sam mjesec dana kasnije…

3. Kako su te kolege prihvatile?

Kolege su me super prihvatile, jer sportska rubrika VL-a je baš specifična, odlični su međuodnosi u redakciji, nema ljubomore… i svi kolege radu pomažu najmlađim kolegama.

4. Koga od sportskih novinara najviše cijeniš?

Najviše cijenim mog kolegu Dražena Brajdića, koji prati košarku i skijanje. On je najbolji primjer novinara profesionalca, koji sve radi po pravilima novinarske etike, a uz to ima sjajne informatore i uvijek ekskluzivne priče.

Karlo s Darijem Kostovićem na Medveščakovom treningu

5. Kakvo mišljenje imaš o politici u sportu?

Politike u sportu ima, razni pritisci uvijek postoje, ali konkretno u našoj redakciji ne previše.

6. Aktualna je situacija Balić, što misliš o tome?

Mislim da su se olako riješili legende, to je kao da se jednog dana Argentinski nogometni savez ismijava s Lionelom Messijem. Osobno mislim da je to bila odluka Zorana Gopca koju je izbornik Slavko Goluža samo sproveo.

7. Na koji način je moguće da hrvatski sport napreduje? Koje su najveće prepreke i kako ih se riješiti?

Nažalost, iako je u Europi najbolji način za napredovanje klubova privatizacija, mislim da Hrvatska još nema preduvjete za to. Jer otkad je Hajduk privatiziran, samo je upao u veće dugove. Kod nas još uvijek najbolje funkcioniraju klubovi koji imaju potporu politike, te jakih pojedinaca poput Zdravka Mamića i Zorana Gopca.

8. Žene u sportskoj redakciji, da ili ne? Zašto?

Nažalost, mi u VL-u imamo samo jednu djevojku u redakciju. Ne znam zbog čega, jer mislim da žene jednako dobro obavljaju posao kao i muške kolege.

9. Koji sport je najzahtjevniji za izvještavanje, a koji najlakši?

Najzahtjevnije je pratiti velike klubove poput Dinama i Hajduka, Cibone, te hrvatsku nogometnu reprezentaciju… Interes javnosti je tamo najveći, pa je zato i novinaru najteže sve to pratiti bez da mu neki važan detalj ili informacija ne promakne.

10. Ti pratiš hokej. Koliko je to zahtjevno?

Zahtjevno je jer su prošle godine odigrali 65 utakmica u osam mjeseci, praktički igraju svaki treći, četvrti dan… No, u Medveščaku zasad nema velikih afera, pozitivna je ta cijela priča, pa je zato i pritisak ljudi iz kluba prema novinarima manji. Mali je problem što ja jedini u redakciji pratim Medveščak, pa uvijek moram misliti da se određenom izvoru koji mi daje informacije ne zamjerim.

11. Razlikuje se hokej po nečemu od ostalih sportova?

Mislim da se razlikuje po tome što je oko njega pozitivna priča, pa urednici ne traže previše senzacija…

12. Smatraš li da je ženski sport dovoljno cijenjen?

Mislim da je u medijima cijenjen onoliko koliko je cijenjen i kod publike, sponzora… JEr iskreno, besmisleno je davati prostor nekoj utakmici na koju dođe 50 gledatelja…

13. Kako u Večernjem listu funkcionira interakcija s čitateljima?

Imamo službeni redakcijski mail na koji nam dolaze pisma čitatelja, a često nas zovu i na dežurni redakcijski telefon… Kritiziraju nas, hvale, ali i daju neke vrijedne informacije.

14. Koji ti je najdraži sportaš?

Najdraži sportaši su mi Robert Prosinečki, te Niko Kranjčar i Ivano Balić. Također, jako mi je drag bio i bivši igrač Medveščaka Joel Prpic, koji je imao sjajan odnos s novinarima. Bio je dostupan doslovno 24 sata.

Najdraži sportaši (iz Karlove arhive)

15. Postoji li intervju koji bi izdvojio?

Jedan od najdražih intervjua mi je svakako onaj sa ruskim hokejašem Slavom Kozlov. On je među pet najboljih ruskih hokejaša, svih vremena… Dojmio me se jer smo intervju radili u Moskvi, a djelovao je tako skromno i prijateljski, iako je zvijezda koja je u karijeri zaradila 100 milijuna dolara, te vozi auto od 300.000 dolara…

Intervju sa Slavom Kozlov u Moskvi (iz Karlove arhive)

16. Možeš li izdvojiti neku anegdotu?

Kada sam jednom radio veliki intervju s Robertom Prosinečkim u njegovoj kući u Zagorju zapričali smo se više od sat i pol, a ja nisam shvatio da mi je na diktafonu nestalo trake… Tako da sam posljednjih 30 minuta intervjua pisao po sjećanju…

Karlo na zadatku

Dodala bih još da je Karlo vrlo jednostavna osoba, pristupačan, izrazito komunikativan i uvijek spreman pomoći! Kako izgleda prosječan dan u redakciji i što je poručio budućim novinarima?