”…u spomenar sam napisao da želim biti sportski novinar…”

Karlo Ledinski danas je novinar Večernjeg lista. Ovaj mladi novinar novinarski posao obavlja već 9 godina, od svoje 18 godine. Ispočetka je radio u mjesečniku ”Prigorski kaj”, trenutno prati hokejaški klub Medveščak i živi san koji je, još kao osmogodišnjak zapisao u spomenar…

Karlo na Medveščakovom treningu

Karlo na Medveščakovom treningu

Pročitajte što Karlo misli o situaciji Balić, o Gopcu, hokeju, ženama u sportu, privatizaciji klubova i ostalim sportskim temama! 🙂

1. Kako su izgledali tvoji počeci?

U 2. razredu osnovne škole u spomenar sam napisao da želim biti sportski novinar… To se ostvarilo 10 godina kasnije, kada sam sa 18 godina počeo raditi u zaprešičkom mjesečniku “Prigorski kaj”. Tamo sam radio kroz cijeli studij, najviše sportske teme, ali i sve ostale…

2. Zapravo, počeo si kao vrlo mlad…

Odmah nakon završetka studija, sa 23 godine, nazvao sam sportsku rubriku Večernjeg lista i molio ih da dođem na probni rok… Prvi ugovor dobio sam mjesec dana kasnije…

3. Kako su te kolege prihvatile?

Kolege su me super prihvatile, jer sportska rubrika VL-a je baš specifična, odlični su međuodnosi u redakciji, nema ljubomore… i svi kolege radu pomažu najmlađim kolegama.

4. Koga od sportskih novinara najviše cijeniš?

Najviše cijenim mog kolegu Dražena Brajdića, koji prati košarku i skijanje. On je najbolji primjer novinara profesionalca, koji sve radi po pravilima novinarske etike, a uz to ima sjajne informatore i uvijek ekskluzivne priče.

Karlo s Darijem Kostovićem na Medveščakovom treningu

Karlo s Darijem Kostovićem na Medveščakovom treningu

5. Kakvo mišljenje imaš o politici u sportu?

Politike u sportu ima, razni pritisci uvijek postoje, ali konkretno u našoj redakciji ne previše.

6. Aktualna je situacija Balić, što misliš o tome?

Mislim da su se olako riješili legende, to je kao da se jednog dana Argentinski nogometni savez ismijava s Lionelom Messijem. Osobno mislim da je to bila odluka Zorana Gopca koju je izbornik Slavko Goluža samo sproveo.

7. Na koji način je moguće da hrvatski sport napreduje? Koje su najveće prepreke i kako ih se riješiti?

Nažalost, iako je u Europi najbolji način za napredovanje klubova privatizacija, mislim da Hrvatska još nema preduvjete za to. Jer otkad je Hajduk privatiziran, samo je upao u veće dugove. Kod nas još uvijek najbolje funkcioniraju klubovi koji imaju potporu politike, te jakih pojedinaca poput Zdravka Mamića i Zorana Gopca.

8. Žene u sportskoj redakciji, da ili ne? Zašto?

Nažalost, mi u VL-u imamo samo jednu djevojku u redakciju. Ne znam zbog čega, jer mislim da žene jednako dobro obavljaju posao kao i muške kolege.

9. Koji sport je najzahtjevniji za izvještavanje, a koji najlakši?

Najzahtjevnije je pratiti velike klubove poput Dinama i Hajduka, Cibone, te hrvatsku nogometnu reprezentaciju… Interes javnosti je tamo najveći, pa je zato i novinaru najteže sve to pratiti bez da mu neki važan detalj ili informacija ne promakne.

10. Ti pratiš hokej. Koliko je to zahtjevno?

Zahtjevno je jer su prošle godine odigrali 65 utakmica u osam mjeseci, praktički igraju svaki treći, četvrti dan… No, u Medveščaku zasad nema velikih afera, pozitivna je ta cijela priča, pa je zato i pritisak ljudi iz kluba prema novinarima manji. Mali je problem što ja jedini u redakciji pratim Medveščak, pa uvijek moram misliti da se određenom izvoru koji mi daje informacije ne zamjerim.

11. Razlikuje se hokej po nečemu od ostalih sportova?

Mislim da se razlikuje po tome što je oko njega pozitivna priča, pa urednici ne traže previše senzacija…

12. Smatraš li da je ženski sport dovoljno cijenjen?

Mislim da je u medijima cijenjen onoliko koliko je cijenjen i kod publike, sponzora… JEr iskreno, besmisleno je davati prostor nekoj utakmici na koju dođe 50 gledatelja…

13. Kako u Večernjem listu funkcionira interakcija s čitateljima?

Imamo službeni redakcijski mail na koji nam dolaze pisma čitatelja, a često nas zovu i na dežurni redakcijski telefon… Kritiziraju nas, hvale, ali i daju neke vrijedne informacije.

14. Koji ti je najdraži sportaš?

Najdraži sportaši su mi Robert Prosinečki, te Niko Kranjčar i Ivano Balić. Također, jako mi je drag bio i bivši igrač Medveščaka Joel Prpic, koji je imao sjajan odnos s novinarima. Bio je dostupan doslovno 24 sata.

Najdraži sportaši (iz Karlove arhive)

Najdraži sportaši (iz Karlove arhive)

15. Postoji li intervju koji bi izdvojio?

Jedan od najdražih intervjua mi je svakako onaj sa ruskim hokejašem Slavom Kozlov. On je među pet najboljih ruskih hokejaša, svih vremena… Dojmio me se jer smo intervju radili u Moskvi, a djelovao je tako skromno i prijateljski, iako je zvijezda koja je u karijeri zaradila 100 milijuna dolara, te vozi auto od 300.000 dolara…

Intervju sa Slavom Kozlov u Moskvi (iz Karlove arhive)

Intervju sa Slavom Kozlov u Moskvi (iz Karlove arhive)

16. Možeš li izdvojiti neku anegdotu?

Kada sam jednom radio veliki intervju s Robertom Prosinečkim u njegovoj kući u Zagorju zapričali smo se više od sat i pol, a ja nisam shvatio da mi je na diktafonu nestalo trake… Tako da sam posljednjih 30 minuta intervjua pisao po sjećanju…

Karlo na zadatku

Karlo na zadatku

Dodala bih još da je Karlo vrlo jednostavna osoba, pristupačan, izrazito komunikativan i uvijek spreman pomoći! Kako izgleda prosječan dan u redakciji i što je poručio budućim novinarima?

O autoru Marija Pastuović

Studentica sam prve godine diplomskog studija na Fakultetu političkih znanosti, smjer novinarstvo. Obožavam sport na bilo koji način baš kao što gurmani vole hranu...i imam averziju prema bilo kakvoj vrsti politike u sportu. Obožavam (i cijenim!) - Ivana, Dražena, Ronaldinha, Kranjčara ...i slične koji u sportu vide više od novca. Nepopravljivo optimistična, entuzijastična, tvrdoglava (Što mi to ono dođe, vrlina ili mana?) i ''Kasnio sam uglavnom, što me nije tangiralo, kasnim otkad znam za sebe, a još nigdje nisam uspeo da zakasnim? Nekom čudnom podudarnošću, svi događaji za mene uvek započinju tačno onog časa kad ja dođem na njih, bio sam siguran da će tako biti i ovog puta, ali pred vratima sam ipak na trenutak osetio laku tremu i nelagodnost, poznatu onima koji redovno poslednji stižu na zabave...'' ;) Ono što se mora, možda i je teško, ali se mora, pa je manje bitno je li teško. ;)
Ovaj unos je objavljen u Sport i označen sa , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

14 odgovora na ”…u spomenar sam napisao da želim biti sportski novinar…”

  1. Nick Praskaton napisao:

    Dobar intervju,nadam se da ćeš i ti Karlovim stopama. 🙂 Super što ti je dao i slike iz vlastite arhive.
    Jedino što mi se ne sviđa je ovaj “off”, uopće ga ne smatram potrebnim.
    Do čitanja! 😉 .

  2. Nick Praskaton napisao:

    Zaboravih napisat da mi se svidio redoslijed pitanja,imam osjećaj da si baš pogodila. 😉

  3. blanka. napisao:

    Ha da,opisala si svoju sudbinu,nadajmo se 😉

  4. Ana napisao:

    Marija…mislim da si sama sebi ovim intervjuem dokazala da je moguce 🙂 …a jos im i zena fali,di ces bolje !

  5. Ole napisao:

    off, off.. standby.. -> jedine zamjerke 😉

  6. B1 napisao:

    Neka kraljica ova njegova cura. 😀 Tko je vidio vjenčat se u Dublinu? Pa to ljudi rade svaki dan, ništa posebno.

  7. matejaperkovic napisao:

    Odlično si koncipirala pitanja, za svaku pohvalu. Sve što je nekoga tko se planira baviti sportskim novinarstvom moglo zanimati, pitala si. Činjenica da samo jedna žena radi u sportskoj rubrici Večernjeg, poražavajuća je. K tome još je više poražavajući odnos medija prema ženskom sportu u Hrvatskoj, pronašla sam jedan dosta zanimljiv članak o tome kako sve više žena u svijetu piše sportske blogove u pokušaju da utječu na situaciju http://www.libela.org/razgovor/2978-feminizam-iz-pera-sportskih-blogerica/ 🙂 I da dodam, mislim da bi Karlo trebao biti primjer našoj generaciji, da se ipak posao u našoj struci može naći, naravno uz mnogo truda…

    • ”Njihova postiguća često ostaju u sjeni prosuđivanja njihova fizičkog izgleda.” – čini mi se da je Antonija Mišura već i sama sebi dosadila u novinama, medijima općenito. Odnos medija prema ženskom sportu je katastrofalan, i zabrinjavajuće su to činjenice, svakako, a pogotovo što je Karlo naveo da se ne treba pisati o nečemu što se ne čita! -.-

      Da, primjer profesionalca, koji na najbolji način odrađuje svoj posao.

  8. Majkl Đenkson napisao:

    Eto, Karlo…da se želim bavit sportskim novinarstvom, udavila bih te pitanjima =P
    Marija, nije ti ovo loše. Vidi se da si na praznicima, ali ispalo je sasvim okej jer vjerujem da su mnogi dobili neke odgovore, a i Karlo je podijelio s nama koju zanimljivost =)

  9. vkrklec napisao:

    Odličan intervju, bravo! :))
    I nekako vjerujem da će netko u ne tako dalekoj budućnosti napisati sličnu takvu priču, samo što će umjesto Karlovog imena stajati tvoje. 😀

  10. missnikakvesanse napisao:

    potpisujem Valentinin komentar;)

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s